Tisuće i tisuće knjiga se nalazilo na tamni drvenim policama u knjižnici.

Stol koji se nalazio na sredini prostorije je bio ispunjen drevnim knjigama napisane na antičkim jezicima.

Anastasia je marljivo tražila po knjigama pokušavajući pronaći bilo kakav odgovor na pitanje kako pronaći demona?

Da,gledala je jako puno horor filmova,no ni slučajno ne može ukrasti nekakav glupi lančić od neke udovice koja će je progoniti .Takve stvari su tako izlizane u toliko puno načina .

"Ne ide."Zalupila je knjigu i spustila glavu na stol.Pokušavala je nešto smisliti ali ne ide.

"Sve sam pregledala,a i onaj debil mi je rekao da ovdje pogledam ,ali ovdje nema ničega."Još je uvijek govorila sebi u bradu.

"Ma daj Castiel,zar ti ne znaš kako pronaći demona?"Živčano je upitala gledajući na anđela koji je sjedio preko puta nje i polako listao stranice knjige.

Šutio je .Bio je u svome svijetu razmišljaući zašto ga se ona ne sjeća.Ipak su preživjeli toliko toga zajedno,zatim je ona nestala ,i kada se ponovno pojavila i kada je on napokon uspio doći do nje zbog anđeoskih protokola,ona ga se ne sjeća.

Osjetio je ljuti pogled njezinih očiju,no opet je nije pogledao.Želio je otići u nebo i ovo detaljno istražiti.Još važnije pitanje je bilo,što se točno dogodilo sa Smrti?

Zalupio je naglo knjigu i Anastasia je pomalo poskočila .

Ustavši iz stolice otišao je do prozora dok je ona dozivala njegovo ime.Nije obraćao previše pažnju na nju sve dok ga ona nije pogodila jednom od knjiga.

Tek je tada pogledao a ona je uzdihano još uvijek bacala knjige.Pustio je da ga udare,ipak ne može osjetiti bol .

Kada je napokon pobacala sve knjige,progovorio je.

"Ovdje istina nema knjiga koje govore o demonima,zar nisi ni sama shvatila da ih neće biti?"

"Molim?"

"Zemljaši ne znaju za anđele,zašto bi znali za demone osim za one iz Hadovog podzemlja?"

Bio je upravo.Ne znaju za anđele,za Smrt ,a ni za demone.Kako je mogla ovako uzalud potrošiti svoje vrijeme ovdje?

"Dobro,no opet mi treba odgovor.Kako pronaći demona?"

Opet se okrenuo prema prozoru gledajući u daljinu.

"Lako.Jednostavno ga prizoveš."

Stvarno?I ona je znala da ga treba nekako prizvati ,no kako?Neće valjda hodati gradom i vikati gluposti dok se demon ne pojavi.A i da otkrije kako,kako će ga ubiti?

Da je Smrt ovdje već bi znala odgovore.Da,Smrt...

"Zašto Smrt nije ovdje?Bez uvrede,ali mi ti kao voditelj ne pomažeš baš."

"Ne znam zašto Smrt nije ovdje,ali izgleda kako govoriš da je on sve radio umjesto tebe."

Osjetila je kako joj se stomak spustio.Oči su zabljesnule uvrijeđenim odsjajem.

Istina da u prošlom zadatku nije baš puno toga odradila,no imala je pomoć,i to veliku.Uz to,kome bi bilo lako da odjednom mora ubiti nekoga?Nikome.

Ustala se sa stolice i pogledala Castiela.

"Dobro.Sama ću pronaći odgovore i sve ovo riješiti kada mi već ti ne možeš pomoći."

Izašla je iz prostorije ne mareći za nered koji je ostavila.Castiel je polako vraćao knjige na njihovo mjesto.Nije da ga nije bilo briga za nju.

Nije da joj nije želio pomoći.Jednostavno ga je bilo strah koga bi mogla vidjeti kada prozove demona.

Vrativši knjige na svoje mjesto zamahnuo je svojim krilima.Treba istražiti malo o njoj,jer sigurno nešto nije u redu.

Ubrzo se našao ispred glavnog ureda Raja.

Velika dvorana veličine kao bijela kuća se nalazila ispred njega.Oko njega su hodali ostali anđeli i smrtonoše.Smrtonoše su bili engleski reapers ili japanski shinigami(bogovi smrti).

Smrt nekada ne stigne obaviti sve kako treba po protokolu,stoga su nastale smrtonoše.Oni također odvode ljude u Raj ili Pakao,a zemljaše u Čistilište.

U ovoj zgradi ispred koje se trenutko nalazi Castiel se nalaze sve knjige sjećanja.

Znate kada vam kažu da vam život proleti ispred očiju kada umirete?

Upravo su ta vaša sjećanja,tj. čitav život pohranjeni u te knjige koje su tu slagane.Ušavši u zgradu susreo se s glavnim zapovjednikom ovoga mjesta,Clausom.

Visoki mladić ,kratke plave kose i zelenih očiju je stajao na ulazu.Namjestio je svoje naočale i malo popravio službeno tamnoplavo odijelo.

"Zdravo Castiel.Kako vam mogu pomoći?"Smrtonoše se razlikuju od demona i anđela u nekoliko stvari.Oni zapravo imaju najveću moć ,i važnost u svijetu neba.Imaju posebne bilježnice u kojima su zapisana imena osoba čije duše moraju otpremiti.Oni su također jedini koji uz Boga mogu vidjeti nečije ime i datum njihove smrti.Stoga to što je znao ime anđela,ne znaći da se znaju od prije.

"Trebam knjigu sjećanja jedne osobe."Progovorio je službeno,još uvijek se nadajući da takva knjiga ovdje ne postoji.Svaka knjiga koja je ovdje znači da je ta osoba umrla.

"Ime?"Zapitao je Claus gledajući u anđela.Anđeli dosta puta dolaze ovdje pregledavati knjige,jer im puno puta pomažu u istragama.Demone s druge strane je malo teže pustiti unutra.Većinom se puštaju samo oni koji sklope ugovore,pa dođu pregledati knjigu te osobe.

Kao što je već spomenuto ,ovdje su knjige sjećanja preminulih osoba,ali i preminulih anđela ,bogova koje anđeli nazivaju glasonošama,i demona.

"Hiyori."Rekao je Castiel.Ako je njezina knjiga ovdje ,znači da ona osoba na zemlji nije ona.Znači da je još uvijek nestala .

Claus je izvadio svoj rokovnik i tražio po njemu.

"Za mnom."Spustili su se stepenicama jedan kat ispod .Hodali su između redova žutih knjiga .Dakle,bili su na odjelu bogova.Crvene knjige označavaju demone a plave anđele.Zemljaši su zelene knjige.

Stali su ispred reda sa slovom H.Popevši se na stepenice ,Claus je izvukao jednu knjigu sa vrha.

Pružio ju je Castielu uljudno,no zbunjeno.

"Ako vas mogu upitat,zašto će vam tako stara knjiga sjećanja?Prošlo je 400 godina,ako se ne varam od kada je ovdje."

Castiel se tužno nasmiješio uzevši knjigu u ruke.

"Naišao sam na nekoga tko liči na ovu osobu,stoga želim provjeriti da li je to zaista ona,ili griješim."

"Gospodine,čim joj je knjiga ovdje,znači da nije to ta osoba,no kako god želite.Dva kata iznad je čitaonica.Ja ću se vratiti na portirnicu,zovnite me ako vam nešto ne bude jasno."I tako je otišao nazad na svoje radno mjesto .

Castiel je ponio knjigu sa sobom u čitaonicu.Izgleda da je danas u njoj jako puno smrtonoša.Vjerojatno istražuju dodatno pojedine slučajeve.Sjeo je na udobnu stolicu i polako otvorio na zadnje stranice knjige.Tražio je kroz knjigu dok nije došao na poglavlja u kojima je ona nestala.To je to.To su njena sjedočenja,njezini posljednji trenutci.Do sada nije tražio njezinu knjigu jer nije želio vjerovati da je mrtva,no opet sada želi saznati istinu ,za nju.

"Danas je dan koji će završiti ovaj sukob zapadnih i istočnih vjerovanja.

Rat će danas završiti zasigurno.

Znala sam to dok sam se posljednji put pozdravila s njim.Moj dragi muž će možda danas ostati sam,no nisam mu to nikada rekla.Jednostavno sam bila sigurna da mu takve riječi nisu trebale.

Možda više neću vidjeti te ledene plave oči boga rata.Oprostili smo se tužno i krenuli suprotnim putevima.Nadali smo se da neprijatelji neće otkriti gdje sam ja,božica koja je sukob ovoga rata.Ja,koja sam sudbinu da budem žena vampira odbacila zbog ljubavi prema njemu.

Da sam barem imala tu sreću.

Ušavši u šumu,prvo su pali moji čuvari od strane neprijatelja.I on je stajao tamo,podignute glave,ponosno gledajući na mene kao da sam objekt njegovog zadovoljstva.I opet je prijetio.I opet je ucjenjivao.I opet me prijetio zarobiti,no ništa od toga me nije doticalo,osim žrtve onih koji su umrli da bi mene spasili.

Yato.Castiel.Undertaker.Ciel.Sebastian.Atena.Elizabeth,i još mnogo njih.

Odjednom je počeo padati snijeg posvećen njihovim sjećanjima i žrtvama.

Ako ću umrijeti ,onda ću kao prava božica vremena umrijeti u snijegu.

I tako je bilo.Odjednom sam ležala sam  u gustom snijegu u crnoj haljini.

Moje usne su se smrzle i dobijale su plavu boju.Lice mi je također poprimilo neku čudnu boju.

I dobro se sjećam da nisam ništa osjećala tada.Nisam osjećala tkaninu ove proklete crne haljine na sebi.Ni pahulje koje su padale po mojem licu.

Padale su i padale.Jedna za drugom.Vrijeme je stalo,a ja sam čekala.I čekala,i čekala...

Čekala sam u ovoj snježnoj noći u kojoj više nisi mogao raspoznati zvijezde nebeske od pahulja bijelih.

Ali nitko nije došao.Nitko nije došao,nitko me nije čuo.A vikala bih al' glasa ne ispustih.

Rukama sam dodirivala snijeg .Bio je mekan kao oblak ,iako nikad nisam dodirnula oblak,znala sam to.

Nasmiješila sam se pomalo ,onako da sretna odem.Oduvijek sam voljela zimu,ali nikada nisam znala da nešto što volim može biti moj kraj.

Lagano sam okrenula glavu i pogledala sjenu koja je stajala iznad mene cijelo ovo vrijeme.

Njegove crte lica su me pobjednički gledale,al' pogled u njegovim očima je pokazivao žalost.

Tugu koja se ocrtavala.

I zadnje čega se sjećam jeste da je držao crvenu ružu.

Prelijepu ružu s velikim laticama i drškom punom trnja.Lagano se spustio i stavio tu ružu u moju ruku.

Za divno čudo sam osjetila mekane latice.Suza se sputila iz mojega oka.

On se samo okrenuo i otišao.

Ostavio me samu na ovoj oluji.Ostavio me samu.....

I prije nego što su se moje oči zatvorile,osjetila sam miris ruže.

Te crvene ruže.

I čula sam kletvu bačenu na mene.Kletvu koja će me zauvijek odvojiti od voljene osobe.Kletvu koja će uništiti sva sjećanja vezana za moj život.Također sam osjetila kako je skinuo moj vjenčani prsten sa plavim kamenom s ruke.

Izgleda da neću otići smiješući se,već plačući ,i nadajući se da će netko čuti moje vapaje."

I to je bio kraj knjige.I to je bio njezin kraj,no Castiel nije bio tužan.Bio je ljut ,ali i sretan što je ipak pronašao odgovor na svoje pitanje .

No,zbunjenost nije nestajala.Primijetio je ostatke zadnjih stranica knjige.

Izgleda su bile otrgnute.Znači,tu je bilo još toga .Izgleda da ima toga tu puno više nego samo kletva ,i također ovo znači da nije umrla točno tada,u šumi,prekrivena snijegom.

"Ima li problema?"Odjednom se pojavio Claus pitajući .

"Ne,nema."Odgovorio je Castiel primijetivši Anu kako stoji na vratima.Izgleda da dužnost zove.

Vratio je knjigu Clausu,zahvalio se i otišao do Ane.

"Problem?"Upitao je odmah ugledavši njezino lice.

"Veliki."Odgovorila je izvadivši maleni satić koji služi za teleportaciju.

Teleportirali su se u kaznionicu Raja.Prvo što je Castiel ugledao je Smrt kako sa smiješkom na licu muči jednog anđela.Ovo će biti dug dan.

Dok je Castiel zauzet na nebu,Anastasia je ponovno izvadila ključ Djevice koja je zatim odvela do Rafaela.

Rafael nije mario previše za nju,no opet joj je odgovorio na pitanje i dao joj upute kako prizvati demona.Uz to sve joj je i dao ključ Vodonoše.

Zahvalila se za sve i vratila se u dvor.Danas Harry nije tu,već je u susjednom gradu obavljajući nekakve važne poslove za sigurnost Britanije.

Pošto on nije tu,prije nego li ode prizvati demona odlučila je još malo prošnjuvati kako je Smrt rekla po njegovom uredu.

Otvarala je ladice,prpala po ormaru.Nije ništa važno našla ,stoga je onako(reda radi) udarila nogom u njegov glupi stol.Odjednom se jedan dio stola odlomio.Daska je pala otkrivajući malenu kutijicu u udubini.Polako je izvadila crvenu kutijicu i otvorila je.

Unutra se nalazio prelijepi prsten sa plavim kamenom.Pažljivo ga je proučila ,osjećajući se povezano s njim.Stavila ga je na prst i odjednom je zaboljela glava.Brzo je skinula prsten i vratila ga na mjesto.Tko zna šta je ono,možda je proklet?

Pogledala je kroz prozor .Sunce je nestajalo polako,stoga je ona odlučila krenuti u onu kapelicu.

Opet je zovnula Djevicu koja je odvela do tamo.Ušavši u kapelu uzdahnula je.Ovdje nije imala nijedno lijepo sjećanje a skorena krv na zidovima i sablasnost tamne šume oko njih nije pomagala.Djevica je otišla,a Anastasia je ostala potpuno sama.

Izvadila je papir na koji je zapisala sve što joj je Rafael rekao.

Otišla je na sredinu sobe i na podu počela crtati pentagram za zaštitu od zla.

Nakon toga je uzela zdjelu,i usula u nju nekakve čudne začine koje je Djevica donijela.Stavila je zdjelicu na sredinu pentagrama i zapalila tri svijeće oko nje.

"Ad ligandum eos pariter eos coram me."

Izgovorila je nervozno i čekala.Odjenom je vjetar počeo jako puhati i svijeće su se ugasile.U sljedećem trenutku je vidjela dva crvena oka kako gledaju u nju.Pošla je izgovoriti exorcisam ,ali se zaustavila.

Nije moguće.Jednostavno nije bilo moguće da je to on.

Odmaknula se ,i udarila u zid iza sebe.

"Hello ,darling."

Izgovorio je gledajući u nju sa jezivim osmijehom .

"Nisam mislio da ću te vidjeti u ovome svom službenom obliku Anastasia."

Pokazao je na svoje odijelo i smeđu kosu zakačio iza uha.

"Matt."Tiho je prošaptala gledajući u njega.Stvarno nema sreće.

"Moram priznati da si se potrudila,znaš pentagram i to."

Šutila je.Jednostavno nije više imala snage za ovakve stvari.Izgleda da je ona jedina osoba koja čitav svoj život ne zna ništa.Znala je riječi,ali ih nije izgovorila.

Samo je sjedila slušajući njegovo ruganje i smijanje.Znao je da ga neće ubiti,stoga je on ubijao vrijeme tjerajući je na plač.

"Zašto?"

Upitala je odjednom.

"Zašto si onda uvijek bio sa mnom?Kako si onda rastao,demoni ne stare?!"

Zavrištala je od svega glasa na njega pokušavajući istrošiti ljutnju i bol.On se još uvijek smijao,bilo mu je užasno smiješno kako ona pati.Kako zapravo nikada neće saznati što je ona zapravo,ni kako se ne sjeća .

"Nisam ja kriv darling,što su tvoja sjećanja ispreturana."

Molim?I on je nestao prije nego što je išta uspjela reći,i ona je ostala sjedeći na hladnome podu sa suzama na licu.U zadnje vrijeme jako puno plače,a jop uz to pogriješila je.Nije obavila zadatak.

Odjednom je osjetila hladnu cijev pritisnutu na njezinu glavu.

"Pomakni se i raznijet ću te."Super.I lovci su bili tu.