Opet su se sva mitološka stvorenja sastala u Harryevom dvoru nakon što je pronađen Zeus onakav u sobi.Grčki bogovi su napokon shvatili da netko ozbiljno želi istrijebiti njihovu vrstu , a nakon toga će se najvjerojatnije krenuti na ostale pripadnike ovih stvorenja iz legendi .Hera je jedina od bogova došla na sastanak.

Rowena je šetala po prostranoj zlatnoj prostoriji u jednoj od svojih crnih haljina ,i kao i uvijek s glavom podignutom s ponosom.

No izraz na njezinom licu nije bio smiren.Zapravo nitko u toj prostoriji nije bio smiren što se tiče svih ovih nedavnih događanja.

Brooke je nervozno napravio svoju kožnu jaknu i prošao rukom kroz plavu kosu ,ipak je on kao predstavnik svih vukodlaka trebao uraditi sve što je potrebno da zaštiti svoj narod,no problem je to što zapravo nitko više ne zna što se događa.

Harry je kao i uvijek ispijao alkohol na ovome sastanku,a pridružio mu se i Jessy,čudni tip koji ima obožava žensku modu i odjeću.Vjerovali ili ne ,on je zapravo predstavnik svih trolova.Ne,to nisu ružna ,niska stvorenja koja su zelena i opsesivna oko zlata.Oni izgledaju kao obični ljudi,no to nisu ni blizu.

"Moramo nešto poduzeti u vezi s ovim."Odjednom Mavis progovori .Duga blijedoplava kosa joj je dosezala do leđa ,i kao prava predstavnica vila ,imala je na sebi blijedo -rozu haljinu i cvijeće u kosi.

"Poduzeti?Što se točno ovdje može poduzeti!?"Upita Brook napadno kao i uvijek."Poduzeli smo sve što smo mogli..."

"Mislite li da kletva počinje slabiti?"Odjednom se Harry oglasi ,zatim ispije čašu alkohola.Tko je ikada mislio da su vampiri staloženi,prevario se.

Tišina je zavladala prostorijom,i nitko se nije usudio odgovoriti na to pitanje.Ono što se dogodilo prije sedamnaest godina je bio najveći događaj u svijetu čudovišta,i za njega su samo znale osobe koje se upravo sada nalaze u jednoj prostoriji.

"Stvarno misliš da je počela slabiti nakon toliko godina?"Rowena je tiho upitala,uznemirena zbog te mogućnosti.

"U potpunosti sam siguran"Harry također tiho progovori."Pričala je o njemu u svojim snovima sinoć."

Čeljust mu je bila stisnuta i oči su se zatamnile na samu pomisao što bi se moglo dogoditi.Čaša s alkoholom je prsnula u njegovim rukama ,i svi su se složili da ako kletva prestane djelovati da će to biti veliki problem za sve njih.

"Ako se još jednom takvo što dogodi,znaš da je moramo zatvoriti."

"U potpunosti sam toga svjestan."

.................................................................................................................................

Zbog čestih sastanaka ovih dana ,Anastasia je imala puno više vremena posvetiti se svojim zadacima.

Oprezno je otvorila papir i pročitala uputstva.

"Uspješno završivši prvi zadatak,šaljemo vam čestitke.No,drugi je itekako teži i ista pravila vrijede kao i prošli.

Drugi zadatak je ubiti paklenog čuvara.

Zapalite ovaj papir i po vas će doći Smrt,i odvesti Vas do daljnjih uputa."

Ovaj svitak je bio puno kraći ,a i jasniji od prošloga.Anastasia nestrpljivo izvuče upaljač iz džepa da zapali papir ,no zaustavi se.

Usne joj zadrhtaše ,a oči su se smračile.

Događaji od prošlog zadatka su joj prolazili kroz glavu.Ako se sve ono dogodilo zbog jedne kapi krvi,što zapravo zadatak podrazumijeva pod tim da mora ubiti paklenog čuvara?

Još uz to sve,Atena je postala sumljiva i počela se uplitati gdje joj nije mjesto.

Uhvativši se za glavu ,uzdahnula je.

Željela se vratiti gospođi i Mattu.Matt.

Nije ga vidjela od kada je odlučila živjeti kod Harrya.Krivnja se proširila njenim tijelom.Zašto se baš njega nije sjetila nikako?

Odjednom su sjećanja na njen stari život izazvala neugodu i gađenje.Nije ni sama shvaćala zašto,no ,shvatila je da se zapravo ipak ne želi vratiti tamo.

Zapalila je papir i Smrt je kao i uvijek pojavila ispred nje.Ovaj put je bio u ženskom tijelu .Izgledao je kao sekretarica.

"Sviđa ti se novi izgled?"Zajedljivo je izgovorio pokazivajući na usku suknju.

"Samo me vodi Gabrijelu."Izustila je,a Smrt je uhvatila za ruku.

"Ovaj put idemo Rafaelu."I nestali su u crnoj magli.Ovaj put se nije našla na mramornom podu,već na kožnoj stolici.Sjedila je u nekakvom uredu .Ispred nje je bio veliki drveni stol pun papira ,a s druge strane stola je sjedio Rafael.Prostorija u koju je bio odveo Gabrijel joj je bila puno draža.

"Zdravo Anastasia,opet se srećemo."

"Da."Tiho je izustila.Nije se osjećala ugodno pored njega.Imao je vojnički stav i izraz lica i izgledao je kao da će je izbaciti kroz prozor ako nešto pogrešno izusti.

"Ne trebam ti previše objašnjavat pravila,zar ne?"

"Ne."

"Dakle,tvoj drugi zadatak je ubiti paklenoga čuvara tj.demona.Ne zanima nas kako,samo to trebaš odraditi kako ne bi bilo posljedica i kako bi mogla odraditi i treći zadatak i na kraju postati pravi anđeo."Niti jednom nije skrenuo pogled na nju,samo je listao papire i čitao nešto s njih.

"U redu."

Rekla je opet tiho ,i odjednom se opet Smrt stvorila u prostoriji u svom normalom izdanju.Ovaj razgovor je bio itekako kratak.

Ustala je ,i otišla do Smrti.

"Sretno Anastasia."Rekao je Rafael prije nego je progutala crnina.

Opet se našla u kupaonici.

"Znaš,najlakše bi bilo da malo prošnjufaš po knjižnici ,tvoj mužić ima jako puno knjiga."

"Prošnjufaš?Stvarno?"

"Najstvarnije vjeverice."Vjeverice?

"Idem sad ,čujem da će velika oluja pogoditi Kanadu,želim biti tamo kada zabava počme,ćavooo."

Okrenuo se ,porugljivo ,mašući rukama kao dijete od pet godina.

Odjednom je osjetio ruke oko sebe .Stvarno ga je zagrlila .

"Hvala na pomoći."Rekla je tiho ,a Smrt se čudno nasmijala.

"Toliko se družiš sa mnom da si zaboravila tko sam ja zapravo,ha?"I tako je nestao .

Ona je razočarano sjela na kadu.On je mirisao na cigarete i goretinu.

Isfrustrirano je stavila ruke na lice.

Vidjevši da se dnevna svjetlost smanjuje,izašla je iz kupaonice i otišla u spavaću sobu.San će joj dobro doći.Legavši u topli krevet ,osjećala se neugodno ,baš kao i kad se prisjećala svojega staroga života.

No,bila je previše umorna da bi mislila,i ubrzo je utonula u san.

Opet je sanjala isti san,i opet nije vidjela njegovo lice.Zvala je nepoznatu osobu ,no nije mu lice vidjela.

Čuvši njeno pričanje,vrata spavaće sobe su se otvorila i pomalo pijani Harry je ušao.Sjeo je kraj nje i prošao rukom kroz njenu kosu.Jad se očitovao na njegovom lice.Smao je gledao kako moli u snu,samo da vidi lice osobe koju voli.

"Nikada nećeš odustati dok ga ponovno ne vidiš,zar ne?"

Rekao je jedva,gledajući u nju s praznim očima.

"Izgleda da tvoja sjećanja zapravo nikada neće izblijediti."