Crni kaput je namjestio i ustao,te se laganim korakom  zaputio prema meni.Štap koji je držao je lupao od pločice.Prestrašeno sam ga pogledala i jednostavno nisam znala kako reagirati.

A najviše me brinuo Matt.

Gledajući ga onako onesviještenog na stolici ,isprebijanog  do iznemoglosti me uznemirilo.I još ova osoba,ako to i jeste,koja kaže da je sama Smrt?

Kako bi netko normalan reagirao na ovo?

Crne oči su me pogledale prodorno i osjetila sam kako mi trnci prolaze kroz tijelo.

Nije ništa rekao a nisam ni ja dok je atmosfera  bila ledena,mrtva,užasna u svakom smislu.

Osmjehnuo se ,ali to nije bio onaj pravi osmijeh,a ni lažni.

Bio je to osmjeh prepoznavanja,iako ja Smrt u svom životu nisam nikada vidjela.NIkada nisam ovu utvaru vidjela,ali osjetila jesam mnogo puta.

"Ista si kao pokojni kralj.Najviše u očima."

Promukli ,duboki glas je progovorio.Izgledao je kao netko kome je teško bilo šta uraditi a kamo li govoriti.

Trznula sam se ,ali noge su ostale na mjestu.Nisam se pomakla ,niti sam htjela.Nema šanse da ostavim Matta samog.Odjednom je počeo dizati svoju ruku.

Svoj prst je stavio na moje čelo i lagano me odgurnuo.

"Hm."Opet taj osmijeh."Čak i razmišljaš kao on."

Lagano je zaokružio oko mene i krenuo prema izlazu.

Nisam ni riječi progovorila,nisam mogla .Kao da me je nešto davilo,zaustavljalo da bilo koja riječ izađe iz mojih usta.

Škripa vrata se ponovno čula ,ali se nisam okrenula.

"Tvoj prvi zadatak je na stolu.Odvedi svog prijatelja doma ,a kad završiš zadatak pozovi me."

Sad je bio moj red za pitanje.

Naglo sam se okrenula.Proderala sam se ,glasom promuklim.Zvučalo je kao da sam na rubu plača.

"Kako to misliš zadatak?!"Nije mi ništa bilo jasno.Kako samo može netko ovako upasti,ubiti toliko ljudi,predstaviti se kao Smrt ,

usporediti me sa nekim preminulim kraljem a zatim ovako nešto reći i otići.

Bez objašnjenja.

Naglo se zaustavio i nakrivio glavu kako bi me mogao vidjeti preko oka.

"Želiš dobiti svoje poslanje ,zar ne?Zato odradi tri zadatka koja ti dođu i dobit ćeš ga."

I zatim je nesto u obliku crnoga dima.

Uzdahnula sam od muke i samo pala na koljena.Poslanje.Nakon tri zadatka ću dobiti svoje poslanje i napokon shvatiti šta sam točno ili što ću postati.

Ustala sam se i obrisala jednu suzu koja je pobjegla.Uhvatila me ogromna zbrka osjećaja.

Drhtavim koljenima sam dotrčala do Matta i jedno sjećanje mi je prošlo kroz glavu.

"Znaš moraš malo paziti kuda trčiš."

Govorio mi je Matt dok mi je stavljao flaster na razdrpano koljeno.

Jecala sam od boli,držeći se jednom rukom za koljeno,a drugom za Mattovu košulju.

"Hey nemoj više plakati,molim te?"

Suznih očiju sam ga pogledala i nasmiješila se.

"Eto obećavam od sada da ću te još više čuvati i neću dopustiti da ti se išta više dogodi,u redu?Idemo sad na sladoled."

Uzela sam njegovu ruku i otišli smo na sladoled.

A sada ja njega držim u svome krilu u nadi da će se probuditi.

"Molim te ,probudi se..."

Jače sam ga stiskla,a zatim ustala držeći njega naslonjenog na mene.Pergament obavijen zlatnom niti sam stavila u zadnji dio traperica.I lagano smo nas dvoje izašli iz ovoga dvorca i krenuli doma.

Nakon možda  pet kilometara hodanja i odmaranja smo naišli na jednu obitelj koja nas je odvezla u bolnicu.

Bio je priključen na jako mnogo aparata .Nije mogao sam disati ,a ni ništa drugo.Probudio se bio dva puta ali svaki put po nekoliko sekundi i zatim je opet gubio svijest.

Sjedila sam pored njegovog kreveta gledajući u njegovo spokojno lice.

U čvrstoj sam šaci držala pergament.

Moj san,

čitav svoj život sam čekala trenutak kada ću zadobiti svoje poslanje i sad sam jedan korak bliže.

Mama,tata,obećavam da ću vas učiniti ponosnom.Njihova lica su mi prošla kroz glavu,da sam ih barem jednom mogla upoznati,sve bih dala...

Progutala sam knedlu i otvorila pergament.

Došao je taj trenutak,trenutak za prvi zadatak.

Bio je prazan a zatim su se slova počela pojavljivati .Rečenica za rečenicom.

Pročitala sam ga ,od riječi do riječi i sve sam razumjela ,no zašto ovo ?

Od svih stvari koje moram uraditi zašto je morala biti ova?

Pogledala sam Matta sa suzama u očima po stoti put danas i zatim ga jednom poljubila u čelo.

Svježa ruža do njegovog kreveta kao da je tužno počela opadati.

Izašla sam iz bolnice i spremila sve što mi je potrebno za prvi zadatak.

Ovo moram obaviti kako treba,nema povratka.Moje poslanje je da postanem anđeo.

A samo se nadam da će  od svih osoba samo Matt pronaći nešto u sebi da mi oprosti zbog ovoga.

Nakon nekoliko sati vožnje vratila sam se do dvorca .Da,toga dvorca.

Izgledao je prazan,no opet sam ušla unutra .

"Znao da ćeš mi se brzo vratiti."

Rekao je ispijajući svoju bocu viskija.Tko bi ikada pomislio da ću morati zatražiti uslugu od Stylesa?