Ovu priču posvećujem 

Nadam se da ti se sviđa.

Uživaj:)

------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Božica je bila na putu za aerodrom. U zadnji čas je našla let za Barcelonu kako bi otišla podržati svog dečka Danija Olma na putu do europskog trofeja. Finale se igralo u Barceloni na popularnom Camp Nou i jedva je čekala da dođe. Daniju je lagala da ne može doći zbog bolesti kako bi joj iznenađenje uspjelo. Namjerno nije htjela otići u VIP dio da ju ne bi ugledao pa je našla kartu u predzadnjem redu. Ušla je u avion i jedva čekala sletjeti. To se uskoro i dogodilo te je bila u Barceloni. Poslala je poruku Danijevoj mami da je stigla jer je u dogovoru s njom. Njegova mama joj je poslala poruku da je Dani otišao na stadion s reprezentacijom i da nije doma te da dođe. Uskoro je bila pred kućom i mama ju je pustila unutra.

Danijeva mama: Hej Božice uđi. Jesi dobro putovala? Jesi gladna ili žedna?

Božica: Zapravo jesam. Od silnog uzbuđenja nisam ni jela u avionu.

Danijeva mama: Razumijem te.  Hajde pojedi pa idemo na stadion. Uskoro će utakmica.

Brzo je pojela i njih dvije su se zaputile na stadion gdje ih je čekao Danijev tata. Pozdravili su se i ušli unutra. Našli su svoja mjesta i pozdravili Božicu koja se uputila prema svom mjestu. Odlučila je da će se vratiti u VIP arenu u drugom poluvremenu. Utakmica je bila blizu i igrači su počeli izlaziti. Srce joj je zaigralo kad ga je ugledala. Ponosno je stajao u španjolskom dresu dok je svirala himna. Utakmica je počela i u 10. minuti sudac je svirao penal za Njemačku. Oni su to iskoristili i poveli 1:0. Poluvrijeme je završilo i igrači su se zaputili u svlačionice. Božica je odjurila dolje u nadi da će naći Danija. Sva sreća imala je svoju VIP propusnicu pa su je zaštitari pustili u tunel. Vidjela je Danija okrenutog leđima i naslonjenog na zid. Tiho mu je prišla i zagrlila ga s leđa. 

Božica: Imate još vremena za gol.

Dani se začuđeno okrenuo i ustuknuo kao da je duha vidio. Nije vjerovao da je ispred njega. Pa rekla mu je da je bolesna i da ne dolazi a ipak je ovdje.

Dani: Kako si ovdje? Jel sanjam?

Božica: Hahha. Ne ne sanjaš. Ovdje sam jer sam pretpostavila da ti ipak treba podrška. 

Rekla je i poljubila ga. Uzvratio joj je poljubac i ostao kratko u njenom zagrljaju. To mu je jedino sad trebalo da uspije. Njen zagrljaj i toplina. Ona mu je davala snagu i sad je mogao sve. 

Božica: Moram ići. Ti to možeš ok? 

Rekla je i poljubila ga. Brzo se vratila i zaštitari su je odveli do VIP zone. Tamo je našla Danijeve roditelje i pitali su je kako je prošlo.

Božica: Dobro. Iako je izgledao kao da je vidio duha, mislim kako mu je upravo taj susret trebao.

Utakmica se nastavila i 20 minuta kasnije Božićina teorija se ispostavila točnom. Dani je dobio loptu, prošao dva igrača, zapucao i zabio s dvadeset metara. Cijeli stadion skočio je na noge i proključao. Minute su prolazile ali golova nije bilo. Došli su produžeci i kad se činilo da će biti penala njemački igrač je u 120. minuti neoprezno igrao rukom i sudac je dosudio penal za Španjolsku i Olmo je pristupio lopti. Znao je da je to trenutak odluke i da može odvesti tim do pobjede i naslova prvaka. Cijeli stadion je utihnuo i Dani je pogledao prema VIP areni. Ugledao je njen osmijeh i znao da on to može. Sudac je svirao da može i Olmo je pucao. Lopta je otišla u lijevo, golman u desno, odbila se od vratnice i brzo izašla van. Sudac je morao pogledati VAR da bude siguran da je ušla. Otišao je s terena i svi su nestrpljivo čekali. Dani je čučao ispred gola tresući se kao prut i nadajući se da je ušla. Njegovi suigrači su šetali po terenu nadajući se istome. Tribine su ga podržavale navijanjem i pjesmom koja se ubrzo utišala kada je došao sudac. Došao je do terena i svi su gledali nestrpljivo. Tada je pokazao da je lopta prešla crtu i da je gol priznat. Tribine su proključale a igrači i stručni stožer Španjolske zatrčali su se i srušili Danija. Postali su europski prvaci i sad su slavili. Svi ljudi iz VIP arene su se spustili na teren proslaviti pobjedu. Božica se zatrčala i zagrlila Danija. On ju je podigao i poljubio.

Božica: Znala sam da ti to možeš.

Dani: Uspio sam zbog tebe. Da nisi došla k meni na poluvremenu i da nisam ugledao tvoj osmijeh prije tog penala ne bih imao snage za to i ne bi bili prvaci.

Rekao je i poljubio je. Uskoro je počela dodjela medalja i Njemci su preuzeli srebro tako da je  bio red na Španjolce da uzmu zlato i prime pehar. Svi su dobili medalje te stali na podij. Uskoro su primili pehar i još su dugo slavili. Nakon slavlja svatko je otišao svojim putem pa su Olmo, Božica i njegovi roditelji otišli kući pošto Dani nije bio čovjek od slavlja. Došli su doma i još proslavili. Tada je Dani zamolio za riječ.

Dani: Hvala vam puno na svoj podršci danas. Najviše bih se htio zahvaliti Božici zbog koje ne bi bilo ni ove medalje. Zbog njenog posjeta na poluvremenu i ohrabrujućeg osmijeha prije tog odlučujućeg penala skupio sam snage odigrati tu utakmicu do kraja i zabiti ta dva gola. Hvala ti ljubavi.

Rekao je i poljubio je. Svi su zapljeskali i slavili još malo te otišli spavati jer su sljedeći dan putovali natrag za Hrvatsku.