~PRIJE~

Pitam se bih li se osjećala bolje da opalim šamar Joey-u ovdje pred svima u restoranu. Možda da dramatično izjurim. Ili da ga zalijem crvenim vinom po bijeloj Ralph Lauren košulji koju sam mu kupila za ovaj Božić. Vjerojatno da, ali nemam dovoljno hrabrosti za učiniti filmsku dramu, stoga radije šutim i stišćem čeljust dok on prekida sa mnom.

"Žao mi je, ali ne vidim budućnost više s tobom", kaže to tonom kao da mi zamjera nešto.

Nadam se da sam krivo protumačila jer uistinu ne shvaćam kako bi meni mogao nešto zamjerati. Bilo što. Na bilo koji način. On je taj koji se unazad šest mjeseci ševi sa šeficom. On je ovdje izdajica, a ja sam žrtva.

Joey mrmlja o tome kako je kemija između nas nestala, kako ljubav nema pravila i ostala sranja. Nakon nekoliko minuta njegov glas zvuči poput dosadne muhe koja zuji, zuji i samo zuji. Zamišljala sam kako prekida sa mnom više puta nego što sam naše vjenčanje i uvijek sam plakala, no sada kada je san postao java, nemam potrebu za plakanjem. Samo ga želim udariti u to lijepo lice.

Prevrćem vilicom po hrani jer nisam gladna. Gucnem malo vina i zagledam se u crveni automobil koji stoji parkiran pored terase, a Joeyev glas je stavljen na mute opciju. Noć se razlila po žarko crvenom Porscheu bez krova, sjaji se na mjesečini. Neobično sam fiksirana na frajera koji je naslonjen na crvenu zvijer, istovremeno dovršavajući čašu crvenog Chardonnay-a. Kakav bi bio osjećaj provozati se na njemu? Povjetarac u mojoj dugoj kosi, jedna ruka od opakog frajera na mojim bedrima dok nas drugom prebacuje u veću brzinu?

Bacim pogled na svojeg - sada već bivšeg dečka - koji i dalje mrmlja i nacerim se sebi u bradu. Netko tko se zove Joey sigurno ne zna voziti Porsche.

"Upravo prekidam s tobom, a ti se smiješ?", čeljust mu je otvorena, a oči razrogačene. Gotovo kao da je zaprepašten mojim ponašanjem. "Slušaš li me uopće, Allison?"

"Da, oprosti", kimnem glavom. "Nastavi pričati", kažem prije nego se okrenem i ponovno pogledam u muškarca s automobilom.

Oh, sranje.

On gleda direktno u mene s uobraženim smiješkom. Nenormalno je zgodan, pravi primjerak tamnopute egzotične ljepote koji pripada u sirovu australsku divljinu, a ne na američki otok Sveta Catalina.

Leđima se nasloni na vrata automobila i prekriži ruke na prsima. "On je šupak", razgovijetno oblikuje usnama rečenicu i bradom pokaže na Joeya koji mlatari rukama po zraku. Naposljetku mi namigne, a moje jadno srce zatreperi. Ne zato što mi je namignuo na najseksi mogući način, već zbog toga jer čuje naš razgovor.

"Vidi, Allison", Joeyev glas mi dopre do ušiju. "Više ne budiš onu iskru u meni. Ne osjećam se poput muškarca pored tebe. I istina je...pronašao sam drugu", nevino slegne ramenima.

Od kada sam saznala da ševi Amandu, njegove riječi me nisu doticale. Ušle bi kroz jedno uho unutra, a kroz drugo van. Ali kada mi šupak poput njega, na šestu godišnjicu veze kaže da ne valjam kao žena, da ga ne mogu seksualno zadovoljiti je krajnje ponižavajuće.

Posebice kad treća osoba sluša razgovor.

"Moraš promijeniti nešto inače ćeš ostati cijeli život sama. Živiš kao podstanar. Pišeš rukopise koji nikad neće ugledati korice ni police u knjižarama", Joey glasno izdahne. "Ne želim biti kreten, ali čim prije prihvatiš da si promašaj to ćeš se lakše pokrenuti s dna."

Zurim u njega neko vrijeme, pokušavajući zadržati suze unutar očiju i shvatim zašto je drugačiji unazad šest mjeseci. Ne radi se o tome da je pronašao pravu ljubav kako kaže. Već da se dokopao novca. Amanda Brown je CEO jedne od najvećih reklamnih kampanja u Sacramentu.

On nikad nije bio bogat. Ni približno koliko se pravio da je. Zarađivao je dovoljno da plaća režije i studio u kojem je bio podstanar. Šišao se sam i koristio plastične čaše kako bi za pet mjeseci štednje imao dovoljno novaca za jedan pišljivi komad markirane odjeće.

Osjećam kako mi se lice grči u grimasu pa okrenem glavu kako ne bi primijetio da iz mene isijava čisto gađenje. Osim toga, htjela sam provjeriti gleda li frajer i dalje ovu predstavu, no njemu nema ni traga. Automobil je tu, ali njega nema.

"Dušo, moramo krenuti", rekao je dubok, promukao glas iza mojih leđa, a slijedio ga je nježan dodir po ramenu od kojeg sam se trznula. "Nadam se da si riješila sve s bivšim dečkom i da možemo napokon uživati u ovoj predivnoj večeri uz plažu. Porsche je spreman." Ukočila sam se kad sam osjetila da mi pritišće usne na potiljak. Pruži ruku preko mojeg ramena prema Joey-u. "Ja sam Kevin, njezin dečko. Drago mi je."

On je moj što?

Prilično sam uvjerena da su mi usta otvorena pa ih smjesta zatvaram i kiselo se nasmiješim. Ne želim da Joey sazna kako nemam pojma tko je ovaj tip. Također ne želim da frajer pomisli da mi je vilica ispala jer mi se sviđa njegova pozornost.

Joey je smrznut, samo mu rade očne jabučice koje prevaljuju put od mene do mojeg očiglednog lažnog dečka. "Koji vrag se događa?", nagne se na stol, bliže meni. "Tko je ovaj tip?", kaže ignorirajući frajerovu ruku koja visi između njih.

Kevin privuče stolac od susjednog stola i zavali se na njega. Zamišljala sam neko snažno ime poput Silas, Damon ili Leon - kao lav. Takvo bi bilo dostojno njegovog epskog fizičkog izgleda dok je Kevin samo...slatko.

On mi namigne pa brzo prinese usne previše blizu mojoj ušnoj školjci. "Samo me prati", prošapće.

On je načuo čitav naš razgovor. Vjerojatno se pretvara da mi je dečko kako bi na neki čudan način zbunio Joey-a.

Mislim da mi se sviđa moj novi lažni dečko.

Sad kad znam da se poigrava s njim, nježno mu se smješkam. "Nisam mislila da ćeš stići na vrijeme", naslonim glavu na njegovo rame i pažljivo promatram svaki zbunjeni pokret kojeg Joey čini s očima i usnama.

"Dušo, znaš da sam želio upoznati muškarca koji je izgubio najbolju djevojku na svijetu. Htio sam osobno provjeriti je li stvarno tako glup." Uputim Kevinu zadovoljan široki osmjeh zbog ove primjedbe dok se on igra s pramenom moje crne kose. "Oh, oprosti," reče Kevin, vrativši pozornost na Joey-a. "Nisam ti ulovio ime. Kako ono bješe?"

Šupak promatra Kevina s gađenjem. Bože kakav užitak. "Zovem se Joey. I može li mi netko objasniti što se dovraga događa? Od kada ti imaš dečka? Kako imaš dečka ako te tek sada ostavljam?"

"Od kada ti ševiš Amandu. Znači, otprilike šest mjeseci." Okrenem se prema Kevinu i namignem mu.

On me nježno uštipne za bradu i opet pogleda u Joeya. "Bila je to ljubav na prvi pogled. Nismo to mogli kontrolirati."

Joey pročisti grlo, očigledno mu je neugodno zbog razvoja situacije i neočekivanog gosta na našoj večeri. "Ti znaš za mene i...", dramatično se uhvati za lijevu stranu prsa. "O Bože, žao mi je. Sigurno si bila jako povrijeđena kad si morala pasti s konja na magarca."

Kevin se namjesti u sjedištu. Stvarno dobro miriše. Opsujem u sebi zbog drhtaja koji mi je prošao kralježnicom kada sam punim plućima udahnula miris slatke i opojne tuberoze, note citrusa i kašmira. "Morali bi stvarno krenuti, dušo", Kevinova ruka se stegne oko mog ramena dok drugom baci novčanicu na stol. "Ja častim. Slobodno si uzmi sitniš od ostatka i kupi manire", obrati se Joey-u uz bezobrazni i drski smiješak.

Znam da samo glumata, ali nitko se nikada nije ovako zauzeo za mene. Osjećam kako mi se pluća grče. Glupa pluća.

"Slušaj me, Kevine." Joey izgovori njegovo ime s gađenjem. "Ne znam što si joj obećao ni što očekuješ od nje, ali sve što ćeš dobiti je mogućnost da imaš curu za povremenu ševu. I to ne dobru."

Zagrizem unutrašnjost obraza ne bih li se suzdržala od suza. Upravo sam referirana kao cura za povremenu ševu. Na našu šestu godišnjicu veze. Na odmoru kojeg sam ja platila. Od muškarca koji je mene varao. Pred Kevinom koji zasigurno misli da sam jadna i očajna žena koja ne može sama riješiti svoje ljubavne probleme. Sklopim oči. Tko god da je rekao da istina boli, bio je optimist. Istina je strahovito bolna gadura.

Pokušavam ne uzeti k srcu te gnjusne riječi, ali teško je. Znam da se u ovom trenutku više radi o nametanju njih dvojice i o tome tko je veći muškarac, a manje o meni. Samo me uistinu razočaralo što što je Joeyu više stalo do pobjede u raspravi nad potpunim strancem, nego do mojih osjećaja.

Šest godina nije malo. Odbijam povjerovati da mu nije ni u jednom trenutku bilo barem malo stalo do mene. Odrasli smo zajedno kao susjedi. Bili smo prijatelji u osnovnoj školi, zatim ona prva mladenačka simpatija u srednjoj i došli smo do točke kad smo postali par nakon toga. Prije pola godine bila sam uvjerena da ćemo se vjenčati i imati djecu. No, Joey je odabrao novac umjesto mene.

Zataknem pramen crne kose iza uha i ispljunem sav gnjev kojeg sam posljednjih šest mjeseci čuvala. "Nadam se da će ti ta sisata šefica dati orgazama koliko trebaš, samo se nadam da ona neće morati glumiti kao i ja." Koliko god bi radije utopila tugu u crvenom vinu, ljepše će stajati na Ralph Laurent košulji. Zamahnem iz sve snage i polijem Joey-a.

Kevin rukom jedva zadržava smijeh. "To je moja djevojka."

"Vi ste oboje...", Joey je na vrhuncu histerije. Naglo ustaje, a pri tome ruši stolicu na pod. "Magarci!" Zadere se iz sveg glasa.

Žarko mu žudim uzvratiti uvredom. Nekom toliko moćnom zbog koje bi mu ego danima bio povrijeđen. Jedini je problem što ne postoji rečenica kojom bih mogla povrijediti čovjeka bez srca.

"Iiii-aaaa." Kevin ustane sa stolice i uzme me za ruku. "Bolje životinja nego arogantni seronja."

Tišina koja je uslijedila je poput zatišja pred buru. Čekam da jedan od njih zada prvi udarac, no umjesto toga Kevin me privuče k sebi, smještajući ruku na samo dno mojih leđa. Noge mi se ukoče pod njegovim dodirom jer mi tijelo šalje pomiješane signale u mozak. Ogorčena sam na Joey-a u ovom trenutku. Jako ogorčena. Ali ovaj mi je potpuni neznanac, u sivoj majici i crnim trapericama, koji se bez ikakvog razloga zalaže za mene, pružio nekakvu utjehu. Želim vrištati i smješkati se u isto vrijeme. Želim plakati, ali više od svega želim nešto pojesti. Jer sada sam zapravo gladna i voljela bih pojesti vruću pizzu sa sirom i maslinama, kvragu!

Pa radije nego da mu povičem gnjusne uvrede, silazim s terase u tišini.

Držeći lažnog dečka za ruku.

Ovo je sigurno najsramotniji, najneugodniji trenutak u mom životu.

Čim sam osjetila da mi je prva suza pobjegla, odgurnem Kevinovu ruku i brzo je obrišem. Ne usudim ga se pogledati jer već i sama činjenica da je osjetio potrebu pretvarati se da mi je dečko, dovoljno je sramotna. "Nisi trebao učiniti ovo. Mogla sam sama riješiti."

"Zanimljiv način da se kaže hvala", nasloni se na svoj automobil i prekriži ruke na prsima. "Znaš, prihvatiti nečiju pomoć nije najgora stvar na svijetu."

Pogledam Kevina ispod oka. "No kad potpuni neznanac svjedoči kako me dečko ostavlja na godišnjicu veze jest!"

Ne bih znala je li tako kako tvrdi ili ne. Nikad nisam dobila pomoć od nikoga. Čak ni od roditelja. Otac mi je umro kad sam imala samo pet godina. Majka zapravo jest pokušala pomoći, ali sam svaki pokušaj odbila jer je i ona sama jedva držala svoju glavu iznad vode nakon očeve smrti. Svaki dolar koji je zaslužila radeći kao spremačica je uložila u stvaranje vlastite firme. Sada kad ima pravo malo bogatstvo kao direktorica firme koja se bavi uređenjem interijera, zaboravila je ponuditi pomoć. Usprkos tome i činjenici da se godišnje vidimo na tjedan dana, u dobrim smo odnosima. Preselila sam se iz Sacramenta u San Francisco zbog fakulteta zajedno s Joeyem u potrazi za boljom budućnosti.

Ona je moj idol. Želim jednog dana biti žena koja je od ničega stvorila imperiju. No biti svjetski poznati autor ljubavnih romana je puno teži san. Posebice kada mi je svaki rukopis do sada odbijen od strane izdavačkih kuća. Nije da loše pišem - samo nemam uzbudljiv ljubavni život kojeg bih prenijela na papir.

Joey mi je prvi dečko u moje dvadeset i tri godine. Po svemu sudeći, možda će ostati i jedini. Nakon njega, ne želim ljubav iz filmova, vezivanje, nježnosti. Želim sex i orgazme. Ljetnu avanturu. Pogreške.

Želim neodoljive pogreške poput Kevina.

"Ne brini, svi mi imamo situaciju koje se sramimo." Odmahne rukom. "Znaš, onu priču na koju se svi smiju kad ostare."

"Dobro", postavim ruke na bokove, "s obzirom da si imao privilegiju vidjeti i sudjelovati u mojoj najvećoj sramoti, želim čuti tvoju."

Zasmijuljio se. "Neću ti to reći."

Po prvi put večeras sam ga zapravo proučila. Tamna kosa savršeno zaokružuje lice s isklesanom čeljusti. Nisam ljubitelj tankih usana kod muškarca, ali kad Kevin priča, miče ih djeluju sočno i primamljivo. Oči su mu plave poput safira. One održavaju ravnotežu između džentlmenskih pokreta i izgleda divljeg predatora.

Nervozno se nasmijem jer me uhvatio kako ga odmjeravam. "Oh, hvala ti. Baš si mi pomogao. Sad se osjećam puno bolje."

Odmahne glavom, smijući se i dalje. "Nema na čemu, dušo," provukao je ruku kroz kosu i ušao u svoj automobil. Zvuk paljenja motora protrese me do srži. Izgleda da je ovo rastanak. Ne bih trebala biti razočarana time. On je samo stranac. On je samo muškarac. Isti odvratan, ljigavi, lažljivi muškarac kao i svi.

Promatram ga kroz prozor, kao da ga vidim posljednji put u životu. Očekivala sam da će odjuriti poput divljaka, no nakon što mi je zavodljivo namignuo i lagano krenuo, naglo je stao na kočnicu. Vratio se unatrag do mjesta na kojem stojim pa spustio prozor. "Trebaš možda prijevoz ili nešto?"

"Trebam nešto, poput mjesta gdje ću provesti ostatak tjedna ovdje." Ispustim zrak iz pluća, svjesna kako nema šanse da se vratim u apartman kojeg smo uzeli Joey i ja. Također, potrošila sam skoro svu ušteđevinu u nadi da će ovo putovanje biti nova prilika za nas, da će mi se ispričati, preklinjati me na koljenima da mu se vratim. Glupa sam jer sam očekivala bajku. Jadna sam jer sam mu bila spremna oprostiti.

"Možeš prenoćiti kod mene", slegne ramenima. "Imam madrac viška."

"Da, baš!", prasnem u smijeh. "Nemam naviku spavati s nepoznatim muškarcima."

"Samo s nepodnošljivim, lažljivim dečkima. Kužim." Kimne glavom uz uobraženi osmijeh kojeg bi mu vrlo radila šamarom skinula s lica. "Vidi, to je samo jedna noć. Ovdje sam s dvojicom prijatelja, na odmoru. Nećemo biti sami, ne boj se."

"Nisam sigurna kako su tri muškarca bolja opcija", kažem i osvrćem se oko sebe u nadi da će mi se ukazati nego bolje, razumnije rješenje.

"Ajde, ionako smo naručili previše pizze." Glavom trzne prema stražnjem sjedištu.

"Imaš pizzu?" pitam ga dok nesvjesno činim korake prema automobilu. Zbilja sam gladna.

"Da, došao sam ih pokupiti baš kada je tvoj dečko...", stane usred rečenice. Ima dovoljno obzira da ne spominje moju sramotu. "Uglavnom, da."

"Imaju li masline? I sir?"

Namršti se. "Da. Pizza nije pizza bez maslina."

Nasmijem se u sebi. Sad mi se Kevin sviđa mrvicu više. "Dobro, Kevine. Idem s tobom, ali trebao bi znati da imam suzavac u torbici."

"Shvatit ću to kao upozorenje", nasmiješi se. "Ne želim stati dami sa suzavcem na žulj."

Dođem s druge strane automobila i smjestim se na svjetlo smeđa kožna sjedala. Ovdje unutra sve jače miriše na njega. Do sad nisam znala da me muški parfem može napaliti. Ili spretna ruka na mjenjaču. Ili brza vožnja u automobilu.

"Ne znam ti ime, a u vezi smo", kaže dok je i dalje fokusiran na promet.

"Bez imena, molim te. Koja je poanta ako se već sutra nećemo vidjeti?" odgovorim, ali mi je u isto vrijeme žao što nikad neću čuti kako moje ime zvuči s njegovih usana, kako ga izgovara s tim hrapavim i seksi naglaskom.

Zabaci glavu na sjedalo, a Adamova jabučica mu se čudesno istakne. Šutio je neko vrijeme. Negdje nakon dvije minute, kad se i noć pretvorila u sivi odsjaj na obzoru, okrenuo se prema meni i rekao: "Dobro. Jer ja nisam Kevin. Izmislio sam to", nasmiješi se.

Bila sam u pravu. Frajer sa sportskim automobilom sigurno ima snažno ime.

Samo ga neću nikad saznati.